Kulturna baština

 

Kulturna baština

Povijest i kulturna baština

Na području Grada Kaštela svoj su trag ostavila sva povijesna razdoblja; tu je lovio pračovjek iz starog kamenog doba (Mujina pećina na zapadnim obroncima s nalazima koji potječu iz 45 000 g. prije Krista).

Na Kozjaku se i danas nalaze mnogobrojni nalazi koji potječu iz ilirskog razdoblja.

Za vrijeme grčke i rimske vlasti Kaštela doživljavaju gospodarski procvat i civilizacijski rast o čemu svjedoče ostaci mnogih antičkih vila i naselja Siculi smještenog na Resniku.

Hrvati su u 7. stoljeću naselili blage padine Kozjaka o čemu, kao nijemi svjedoci toga vremena, svjedoče starohrvatske crkvice.

Trogirski i splitski vlastelini su zajedno sa crkvenim velikodostojanstvenicima na obali mora ili na hridima izgrađivali kaštele kako bi zaštitili ljetinu i seljake. Sve su to radili uz odobrenje venecijanskih vlasti. Tako utvrđeni dvorci – kašteli zaista su sa svojim kulama, opkopima, puškarnicama i pokretnim mostovima prema kopnu djelovali kao utvrde. Sa strane okrenute moru izgrađivani su u stilu renesansnih ljetnikovaca, sa širokim prozorima i balkonima. Žitelji starih sela smještenih na padinama Kozjaka oko kaštela su potražili utočište i sigurnost i izgradili nova utvrđena naselja.

Poljoprivreda, maslinarstvo i vinogradarstvo su stoljećima bile najvažnije grane gospodarstva i temelji ekonomske moći ovog područja. O tome svjedoče velike crkve sa zvonicima (koje su ukrašavali poznati umjetnici tog vremena), srebrni i zlatni zavjetni darovi koji se i danas čuvaju u crkvenim riznicama, te narodna nošnja poznata po zlatnim ukrasima i zlatovezu.

Kulturna baština

Oko 16 kaštela izgrađeno je sedam sela: Kaštel Štafilić, Kaštel Novi, Kaštel Stari, Kaštel Lukšić, Kaštel Kambelovac, Kaštel Gomilica i Kaštel Sućurac, koja su rasla, razvijala se i konačno spojila u grad Kaštela. U svojim gradskim jezgrama su do danas zadržala autohtonu dalmatinsku arhitekturu, kuće sa solarima, balaturama, konobama, kaletama i trgovima.